Reza Aslan
Kad god mogu, pogledam prikaze povijesnih dogadjaja i tema na History Channelu, mojoj omiljenoj skrinjici znanja. Tog je nedjeljnog poslijepodneva na rasporedu bila emisija Secrets of Quran. Bit ce zanimljivo, pomislila sam, no u kojoj mjeri, nisam ni slutila sve dok se u pedesetoj sekundi programa na ekranu nije pojavio Reza Aslan, internationally renowned writer and scholar of religions.
Bilo ga je uzitak slusati, a i gledati. Nedvojbeno jedan od najzgodnijih komentatora/strucnjaka koji su se ikad pojavili na History Channelu.
Odrastao je u Americi – s roditeljima je napustio Iran kad mu je bilo svega sedam godina. Bilo je to vrijeme Iranske revolucije 1979, tijekom koje su milijuni Iranaca emigrirali, u znak otpora prema netom osnovanoj Islamskoj Republici pod vodstvom Ayatollaha Khomeinija.
Rezina prva knjiga No god but God: the origins, evolution, and future of Islam, koju je napisao 2005, je prevedena na trinaest jezika. Dospjela je na New York Times Bestseller listu, te bila medju kandidatima za Guardian (UK) First Book Award; takodjer je nominirana i za PEN USA nagradu.
Popularnost mu je u Americi povelika. Da sad ne nabrajam sve sto je Reza postigao, za koje novine pise, na kojim se TV postajama pojavljuje, na kojim fakultetima predaje Islamske nauke i kreativno pisanje, sve to mozete pogledati na Internetu i sami ako vas zanima. Uvrsten je na Huffington Post listu twelve media professionals making a difference all over our planet, and undeniably making Twitter a great place to be. Rezino izvjestavanje sa iranskih izbora prosloga ljeta su Amerikanci pomno slusali i uvazavali. Prije nekoliko tjedana, kad je opozicija Ahmadinejadovom rezimu na 31-vu godisnjicu Islamske Revolucije pokusala organizirati veliki protest, a Ahmadinejad zaprijetio dvadeset posto cistim nuklearnim oruzjem, svi su zeljeli cuti sto Reza ima za reci.
Reza je glas umjerenosti i razuma, a njegova je velika zelja potaknuti razumijevanje i dijalog izmedju krscanskog i islamskog svijeta. Mislim da smo se i previse naslusali fundamentalista koji smatraju da zena cini grijeh ako upotrijebi parfem (najozbiljnije, cula sam tu izjavu u jednom dokumentarcu na TV-u prije nekoliko dana!), preglasni su oni Muslimani koji zele nasilje, rat, koji misle da ce otici u raj ako se raznesu bombom, i za sobom u smrt povedu nekoliko desetaka ljudi. Dosta je bilo toga. U onom sto Reza govori i pise pronaci ce se mnogi koji su se, poput mene, zbog takvih nebuloznih tumacenja Kurana, svoje vjere zasramili. Niti jedna vjera nije nasilna, rekao je Reza, to mogu biti samo ljudi.
Pronasla sam Rezu na Facebooku – ima vise od cetiri tisuce prijatelja. Friend requeste vise ne prihvaca, sudeci po onom sto je napisao na javno dostupnom dijelu svog profila. Poslala sam mu, ipak, poruku. Spomenula sam Secrets of Quran, svoju ljubav prema povijesti, otkrila mu da dijelimo istu vjeru, s time da ja o Islamu puno ne znam, a zeljela bih nauciti vise. Rekla sam, tvoje knjige mi se cine kao dobro mjesto za pocetak istrazivanja.
Rezin je odgovor bio unaprijed sastavljen, namijenjen svim obozavatelji(ca)ma koje ga, sasvim sigurno, opsjedaju: Zahvaljujem Vam na podrsci i interesu za mene i moj rad. Pridruzite se mojoj novoj fan stranici na Facebooku, koja ce Vas informirati o najnovijim zbivanjima na Bliskom Istoku; bit ce to mjesto za diskusiju, Vasi komentari su vise nego dobrodosli.
Naravno, bila sam do odredjene mjere razocarana takvim uopcenim odgovorom, no sasvim bi nerealno bilo ocekivati nesto vise od toga. U jednom je interviewu Reza izjavio It is really hard to complain about the fact that I get to travel around the world and share my ideas with people. That said, it is exhausting to constantly be “on” all the time.
Fair enough, slegla sam ramenima, te se pridruzila Rezinoj fan stranici. Ne bih se, naravno, usudila tamo komentirati iranske i ostale bliskoistocne teme o kojima ne znam dovoljno, no mislim da je, ako nista drugo, korisno pratiti sto se zbiva u tom dijelu svijeta, procitati preporucene clanke i vijesti …
Nekoliko dana nakon prvog maila Reza se ponovno javio. Ovaj puta dvije recenice, upucene samo meni: Hvala, Jas. Svidjet ce ti se moja knjiga, No god but God.
Neizmjerno mi je drago bilo, sto drugo reci. Definitivno cu preko Amazona naruciti No god but God, pratit cu njegov rad, i tko zna, ako bude ponovno gostovao u Londonu, ili mozda u Dublinu, poslusat cu njegovo predavanje. Zivimo u nadi

astrodrom 19:21 on Ožujak 6, 2010 Permalink |
Nažalost, islam je demoniziran na zapadu, a povoda tome daju uvijek ekstremisti kako na jednoj tako i na drugoj strani.
rijecankaudublinu 07:56 on Ožujak 7, 2010 Permalink |
Meni je fascinantno kako se jedna knjiga (Kuran, Biblija) moze protumaciti na toliko razlicitih nacina, pa cak do te mjere da u njima nalaze opravdanje za netrpeljivost i nasilje…
Unbeliever 07:42 on Ožujak 7, 2010 Permalink |
Kur’an časni nalazi se u mojem ormaru s knjigama, odmah pored Talmuda, nekolikih verzija Biblije, Bhagavad Gite, i nekih knjiga o budističkoj logici. Za mene one sve predstavljaju kulturološke a ne religijske predmete. Komunikacija i razmjena među kulturama, pa i religijama, meni je vrlo privlačna ideja i tema, kao i jedinstvo Boga i nenasilnost religija. Jedan od glazbenika koje često slušam je gitarist Armik. Armik je iranac, svira u flamenco stilu. (P.S. Stavih te na popis magaradi. To je čin priznanja kvaliteti bloga.)
rijecankaudublinu 07:53 on Ožujak 7, 2010 Permalink |
Hvala puno na lijepom komentaru i dodavanju na listu! Armikovu glazbu moram potraziti, hvala na preporuci!
Sanela 11:43 on Ožujak 7, 2010 Permalink |
Kao prvo hvala na tvom komentaru, bila si kod mene i tako sam te nasla
procitala sam ovaj post i lijep mi je, pogotovo kad je rijec o mojoj vjeri. Svida mi se njegov pristup i to sto je rekao da vjera nije nasilna nego ljudi! to je istina!
I bila sam ugodno iznenadena
Idem pogledati sto si jos napisala
sretan trenutak 15:48 on Ožujak 7, 2010 Permalink |
da,treba biti informiran, treba neke istine sagledati sa različitih strana.Jednoumlje ubija krativitet i zatvara u kavez neznanja. Hvala ti na posjeti i sudjelovanju u mojoj simfoniji mirisa.
Nedim 22:54 on Listopad 17, 2010 Permalink |
Interesantan tekst… Između Zapada i Islama postoji tolika pukotina koji ni hiljadu Goden Gate mostova i sličnih megalomanskih konstrukcija ne bi moglo premostiti. Taj jaz je ostao na nama mladima da napravimo korak dalje prema međusobnom razumijevanju. Mnogo “europske graje” prođe ljeti Baščaršijom i zbunjeno posmatra moje sugrađane i jednostavno ne mogu vjerovati da mi ne skačemo za vrat tuđem i drugačijem i da živimo jednim sasvim modernim europskih načinom života ne udaljavajući se (kako ko) od nekih osnovnih islamskih principa.
Hvala za ovu informaciju, definitivno ću potražiti više o ovom autoru.
Dobar blog, interesantni tekstovi, gledat ću da navratim češće
rijecankaudublinu 22:59 on Listopad 17, 2010 Permalink |
Hvala puno – voljela bih cesce pisati, vec dugo nisam nista novog objavila ovdje – nadam se da cu to promijeniti u Novoj Godini! Puno pozdrava!