Health and Wellbeing tjedan na poslu. Tijekom lunchtime talka sve je frcalo od korisnih savjeta:
Ideal: Dozvolite si dovoljno vremena ujutro za budjenje i pripremu za novi dan. Kako biste izbjegli stres, odaberite vecer prije sto cete obuci iduceg dana, a u torbu, ili pored torbe, stavite sve sto ce vam biti potrebno (tu se prvenstveno misli na kljuceve, novcanik, mobitel).
Realnost: Radnim danom se alarm mog mobitela oglasi u 5.45. Niti jednom se nisam, cila i naspavana, odmah ustala iz kreveta, prerano je! Snooze je bogomdan, pregovaram s alarmom sve do trenutka kad shvatim da je vrag odnio salu…
Do radnog mjesta putujem javnim prijevozom sat i petnaest minuta, sto ukljucuje bus, vlak i dvadesetminutnu setnju od zadnje stanice vlaka do zgrade u kojoj radim. Po suncu, vjetru, kisi, snijegu. Kako do radnog mjesta stici izgledajuci koliko-toliko pristojno, tu tajnu zelim otkriti vec pune tri godine. Ja u ured umarsiram crvena u licu, kosa mi je ukovrcana, umrsena – potpuna suprotnost onom sto ljudi misle kad kazu svaka dlaka na svom mjestu 
Sretna je okolnost sto svi dolaze na posao kasnije od mene, tako da imam vremana otrcati u kupaonicu, pocesljati se, crvenilo u licu prodje ubrzo nakon sto sjednem za radni stol i ukljucim komp … tako zapocne novi dan.
Ideal: Ne oblacite kratke rukave i pamucne majice na posao; udobni vuneni kardigani i dzemperi su takodjer big no-no. To nam je savjetovala modna stilistica Joanne na svom predavanju u utorak.
Realnost: Kriva sam po svim tockama optuznice, jer su vuna i pamuk, hippy-looking haljine i suknje sve sto nosim na posao. Necu daleko dogurati u karijeri, dakle.
Ideal: Savjet za sve one koji se bude umorni i bez energije, te pocetkom svakog dana/tjedna svecano obecavaju da ce od danas/iduceg ponedjeljka/whatever zdravije jesti: preskocite caj i kavu, zapocnite dan rashladjenom vodom koju ste prethodno prokuhali, te iscijedite malo limuna. Odlican dnevni detox.
Realnost: Dan zapocnem cappuccinom, kojeg ugrabim na putu do posla. Buduci da iz stana izjurim u posljednji cas, zaboravim na vodu i limun. Naravno, vodu mogu prokuhati dan ranije, no tko bi se toga sjetio? Planiranje je tajna uspjeha, kazu – jednom kad naucite planitati unaprijed, kad ste pripremljeni, sve je lakse … u idealnom svijetu!
Ideal: Doruckujte! Koliko smo puta ovaj mudri savjet culi, pa zanemarili? Tipicni dorucak, poput zobene kase, muesli, tosta, soka od narance,su odlicna hrana bogata vitaminima i mineralima. Secer u njima se sporo oslobadja tako da cete kroz duze vrijeme uspjeti odrzati visoki nivo energije.
Realnost: Prosla sam kroz fazu nedoruckovanja, kad, osim cappuccina, ne bih nista u usta stavila sve do rucka. Malo sam bolja sada, odem do kantine oko deset ujutro po zdjelu zobene kase … koju pospem mjesavinom cokolade u prahu i secera! Znam, znam …
Na jednom od predavanja je speakerica postavila pitanje: Do You Speak or Eat Your Mind?
Diskusija koja je nakon tog pitanja uslijedila je nesto najkorisnije sto sam proteklog tjedna cula.
Sto to zapravo znaci to speak or eat your mind? Ljuti smo, isfrustrirani, umorni, tuzni, zabrinuti, pod stresom, iza nas je kaotican dan… znam po sebi, kad dodjem doma, radujem se opustanju uz veceru. A jesam li zaista gladna? Pa, nacjesce bas i ne! Ne u tolikoj mjeri da mi trebaju mesne okruglice uz pastu i tomato sauce u osam i pol navecer! Bezbroj je razloga zbog kojih, usprkos onom sto mi tijelo govori, ipak obilnije veceram – na primjer, znam da Anthony nema prilike pojesti nesto kuhano tijekom dana, buduci da nema kantinu na poslu, poput mene. Ili, da budem manje altruisticna, i ja se jednostavno zelim opustiti uz TV dinner… premda bi mi puno korisnije bilo, ne znam, plesati, otici na sat yoge, u teretanu, ili prosetati!
Ujutro lakse odolijevam iskusenjima. Speakerica je spomenula da mnogi na pocetku dana osjecaju potrebu za necim poput krafni, muffina, croissanta. To nam tijelo govori da nam treba energije i adrenalina za dan pred nama – medjutim, krafne su samo quick fix, i niposto najzdraviji izvor onog sto nam tijelo treba. Na srecu, meni je i malo voca ujutro dovoljno …
Kako se vi nosite sa comfort eatingom, imate li kakav dobar savjet is iskustva? Slijedite li iti jedno od gore navedenih “pravila”?
Tonkica Palonkica 23:56 on Studeni 18, 2009 Permalink |
joj ne spominji mi kroasane, krafne i keksiće!
inače se zdravo hranim, ali kad mi ovo po vidokrugu prošeta…ufff! %)
kalina 11:43 on Studeni 20, 2009 Permalink |
I sama se stalno pokusavam uklopiti u te ideale i pokusati ih primijeniti u svom zivotu. Uz sve ovo sto je nabrojano, imam jos i dvoje male djece, koji su 1. i 4. razred. Dan mi pocne oko 6h ujutro, a zavrsava u ponoc.
Uvijek mora biti skuhano, po mogucnosti dan prije i to njami, njami hrana, inace tuga u djecjim ocima bez obzira na produzeni boravak u skoli i tri obroka! Mi, informaticari u mojoj firmi, oko 14h osjecamo strasnu potrebu za slatkim, tad nabavljamo GrandCerealle u najboljem slucaju, a prolazi sve sto ima imalo secera u sebi…
Nena 12:32 on Studeni 25, 2009 Permalink |
Ovo sa spremanjem odjeće prethodni dan i stavljanja neophodnih sitnica pored torbe i uz najbolju volju nisam uspjela savladati. Što se tiče hrane zavisi u kojoj sam smjeni. Kada radim ujutro onda je to grozno, obično na kapučinu do 12, a kada sam popodne onda doma laganini diručkujem.
Neverin 14:13 on Prosinac 21, 2009 Permalink |
držim da sam fina guzica i dosta mi idu na živce poslodavci koji ne mare za taj aspekt da se hrana treba pojest u božjem miru. Ili nedaj bože kad mi šefovi za tih pola ure (ovisno o mjestu, znam bit od 30, 45 do 60 min) razglabaju o poslu… onda samo klimam glavom i propuštam informacije jer nastojim slušat samo nepce kad je sendvič i pokle kava, ništa izvan toga u tom međuvrmenu za mene ne postoji
Macka 17:37 on Veljača 5, 2010 Permalink |
Obicno se nagradjujem hranom…to je loše!!
Sanela 11:56 on Ožujak 7, 2010 Permalink |
Comfort eating and baking is my art
)
iskreno jos uvijek ne mogu bez slatko, a i hvata me tu i tamo da pojedem jednu cijelu pizzu ili mozda jedan veliki sendvic ili veliki komad triple chocolate cake!! dosad ne znam sta bi kad me to uhvati, ali bome mi je i tesko skidati te kile sa sebe pa mi je za sad to dobar motiv.
E sad si me podsjetila na sve one fine stvari koje sam trpala u sebi kad sam bila trudna
sava 19:29 on Ožujak 7, 2010 Permalink |
Imam faze kad se uspijevam hraniti relativno zdravo, i faze kad ta taktika pada u vodu. Ovisno o stanju uma, i raznim problemima koji me taru.
Ipak, od djetinjstva sam zadržala naviku doručka, bez toga ne izlazim iz kuće, čak ni u 5 ujutro. NAstojim da to bude obilno voće, ali često su i sendviči, krafne … Uz to uvijek pijem čaj ili mlijeko. Tek nakon punog stomaka dolazi na red kava.
Što se tiče ustajanja, tu je radnim danom teška borba s budilicom. Ne mogu progledati bar sat vremena, nego bauljam napamet. Sreća da navečer uglavnom sve pripremim, pa mi je ujutro lakše.