Zaljubljenica u pisanu rijec i putovanja. Duboko vjeruje da je znanje moc, i nesto za cime bi  svi ljudi trebali teziti.

Pomalo introvertna, voli tisinu i mir, ne boji se trenutaka provedenih u vlastitom drustvu. Pesimizam, guzva i buka je plase i cine nervoznom.

Voli duge, besciljne setnje pored mora, lutati parkovima i slikovitim ulicama. Zamisljati kako joj stabla i zgrade kraj kojih prolazi pricaju o desetljecima i stoljecima zbivanja kojima su svjedocili…  Vjerovati da nismo samo skup neurona i da nas “s one strane” ipak nesto ceka.

Bez televizije bi mozda i mogla zivjeti, no bez Interneta zasigurno ne… I zato je ovaj blog tu, jer objedinjava njenu ovisnost o Internetu sa njenom prvom ljubavlju – pisanjem. Otkad je u citanci za prvi razred osnovne skole prvi puta sama i glasno procitala IVO I  ANA, za nju se otvorio jedan sasvim novi svijet, u kojem se rado izgubi. Nije sigurna da ce tu caroliju slova na papiru biti sposobna reproducirati svojim postovima, no, pisanje je cini sretnom.

Oglasi