Updates from Veljača, 2010 Toggle Comment Threads | Tipke prečaca

  • rijecankaudublinu 11:33 on February 13, 2010 Permalink | Odgovori
    Tags: gastronomija, hrvatska, split, turizam   

    Mags je dojavila sms-om: na travel showu No Frontiers se upravo prikazuje prilog o Hrvatskoj, prebaci TV na RTE One! Rijetko pratim taj program, no nisam mogla propustiti priliku da cujem nesto o domovini iz irske perspektive. Ukljucila sam se tocno u trenutku kad je crnokosa model-stjuardesa-voditeljica Michelle Doherty sjela na klupu ispred Dioklecijanove palace.

    “Proucila sam nesto materijala o Splitu prije putovanja. Cini mi se da je Dioklecijanova palaca big deal ovdje – Hrvati, osobito Splicani, su jako ponosni na to zdanje, ali da vam budem iskrena, nemam pojma u cemu je zapravo njegova vaznost…”

    Slusajuci Michelle kako vrlo sirokim potezima kista pokusava Ircima objasniti prvobitnu namjenu palace (retirement home rimskog cara Dioklecijana je fraza koju je upotrijebila), nisam se mogla oteti dojmu povrsnosti. Bilo mi je jasno da ovaj show nece dostojno predstaviti hrvatsku bastinu i turisticku ponudu.

    Daleko je Michellin uvod bio od Rebecce West i njenog opisa Dioklecijanove palace u knjizi Black Lamb and Grey Falcon…Da se razumijemo, nije ni Rebecca bila puna hvale. Ono sto je vidjela opisala je realisticno, no s puno divljenja i postovanja:

    It is not, of course, remarkable as an example of Roman architecture. It cannot hold a candle to the Baths of Caracalla, or the Forum, or the Palatine. But it makes an extraordinary revelation of the continuity of history. One passes through the gate that is squeezed between the rubbishries on the quayside straight into antiquity…

    Znam, No Frontiers je lagani, zabavni program, Michelle Doherty nije Rebecca West, no ocekivala sam ipak da ce tih sest minuta reportaze biti puno bolje iskoristeno …

    Nakon deset sekundi klapske pjesme uslijedio je komentar o hrvatskoj gastronomskoj ponudi.

    “Moram vam reci”, jadala se Michelle, “ovdje mi se hrana uopce nije svidjela.” Pa je nakon iscrpne potrage i lot of hard work pronasla Bistro Black Cat u kojem se, hej, nudi chilli con carne. “Zeljeli smo promovirati drugaciju hranu, pomaknuti granice… and it works!”, ponosno su se hvalili vlasnici restorana.

    Veliki grad poput Splita zasluzuje, i mora imati, nesto poput bistroa Black Cat, to je potpuno jasno. Pizza, pasta, janjetina i riba – mozda turistima to i nije opsezan repertoar, no gdje je nestala volja za otkrivanjem lokalne kulture, obicaja, specijaliteta? Zasto putovati i ocekivati da sve, osobito hrana, bude kao i kod kuce? Kod Engleza i Iraca je to predaleko otislo. U tolikoj mjeri da jedan bloger pise o Black Cat-u:

    At last there’s somewhere to go for the real English breakfast that you’ve been missing since you came to Croatia…

    Neka Englezi i Irci idu u Spanjolsku mazati po przenim kobasicama i slanini (jer su to, navodno, najbolji lijekovi protiv mamurluka). Potpuno je pogresno bilo poslati Michelle u Dalmaciju da snimi putnu reportazu, ne zato da bi svijetu predstavila barem nesto od ljepota dalmatinske kuhinje, vec da bi im pokazala kako se u Splitu ipak negdje moze naruciti chilli con carne. Tu sam se vec nasla ozbiljno uvrijedjenom. Mozda je bilo naivno ocekivati da ce Michelle, na primjer, razgovarati s ljudima koji restorane opskrbljuju svjezom ribom, ili povrcem kojeg su tog jutra ubrali u vlastitom vrtu. Chilli con carne – sto to jelo uopce predstavlja? Progres, civilizaciju?

    “Naravno, Hrvatska nije razvijena poput Spanjolske ili Portugala”, zakljucila je Michelle, “no ovdje cete pronaci Mediteran kakav je nekad bio.” Kako bloody patronising. U kontekstu turizma, ja ne zelim da Hrvatska postane druga Spanjolska. Ne treba nam stotinu pubova, iz kojih u sitne sate klimavim koracima izlaze pijani Englezi u potrazi za burgerom ili fish & chipsom. Postoji valjda nekakav drugi put, alternativna definicija turizma u kojoj “profit” i “autenticnost” mogu ici ruku pod ruku.

    No Frontiers, sram vas bilo. Napravili ste povrsan portret jedne prekrasne zemlje i grada.

    Oglasi
     
    • slakal 18:50 on Veljača 14, 2010 Permalink | Odgovori

      I mene rastuzi takva povrsnost, jer sam dugo radila u turističkoj agenciji, a i sad sam indirektno povezana s turizmom.
      Kad sam vidjela Engleze na Malti, nisam mogla shvatiti sto im je tamo tako dobro. Hrana se po danu ne posluzuje, sve je zatvoreno. Nemaju tuseve na plazi, rucnici i posteljina u hotelu nisu cisti…itd.
      To je njima odlicno.

    • Tonkica Palonkica 21:21 on Veljača 18, 2010 Permalink | Odgovori

      naprosto me uhvatiše ježurci kad sam vidjela s kakvom je razinom neupućnosti reporterka ušla u taj posao.. slučajno sam dole svako ljeto i ako ništa drugo, moram ju zašpotati zbog preslabe informiranosti o izboru hrane. tamo naime postoji i meksički restač, čudi me što nije otišla. 😛
      nije mi jasno, kad odem u Italiju, očekujem pizze i pastu, kad odem u francusku, hoću kroasane i vino, kad odem u češku, pivo i knedličke, u njemačkoj kobase… nije li smisao otići negdje da bi doživio i *probao* nešto novo?!
      p.s. s obzirom kako sam se loše hranila dok sam bila u Engleskoj, možda je i pohvalno to što nemamo u Hrvatskoj hrane za engleski ukus. 😀

      p.p.s. da ti ukradem još malo mjesta, link koji si tražila je tu.
      http://www.rentalinrome.com/dalistudio/dalistudio.htm

      lijepi pozdrav! 🙂

    • enogastromama 14:42 on Veljača 25, 2010 Permalink | Odgovori

      žalosno zapravo što se tako predstavlja Hrvatska,a itekako imamo što ponuditi. Nadam se da će zbog ovakvih needuciranih novinara zaživjeti što prije turistička promocija Hrvatske preko eno-gastronomske ponude o kojoj se u zadnje vrijeme govori. Inače super blog – pozdrav od jedne Porečanke u Rijeci,:)

    • Kathairo 08:54 on Ožujak 7, 2010 Permalink | Odgovori

      Zasto su nam uvijek drugi krivi? Te su neupuceni, te nemaju pojma, te mi mozemo ponuditi puno vise. Ne mozemo jer se ne trudimo i ne zelimo. Ne cudi me sto, osim preskupih i smijesnih konoba u kojima je predjelo prsut i sir na + 500 stupnjeva i riba od 500kn, nije nasla drugo nesto. Jer sve ostalo su pizzerie i pekarnice. Pa kada porcija przenih lignji, tvrdih kao djon i uz najgori moguci tartar i obicni bijeli kruh kosta 80kn, zasto se cudimo? Zar su bas svi turisti glupani koji nemaju pojma, samo smo mi najbolji i najljepsi na svijetu? Takvo “patriotsko” razmisaljanje dovelo nas je tu gdje jesmo – na prosjacki stap!

    • melrose 10:23 on Ožujak 7, 2010 Permalink | Odgovori

      Ah sta ces, oceigledno Michelle nije bas najbistrija, a ista takva je publika kojoj se obraca. Ne bih njenu reportazu dozivjela kao nesto lose…jednostavno je ONA osobno glupa i neobrazovana (ili se barem tavom predstavlja jer je ciljna grupa ista takva).

    • pulacroatia 13:23 on Ožujak 16, 2010 Permalink | Odgovori

      Sramota da se tako u svijetu predstavlja Split ali i ostala mjesta.
      Ali smatram da smo tu dijelom i sami krivi, jer smatram da se dosta stvari u Hrvatskoj nedovoljno cijeni.

    • jubistacha 20:40 on Svibanj 30, 2010 Permalink | Odgovori

      Mislim da je ona upravo jako dobro opisala Split za onu publiku koja nju gleda. A to su turisti (neka se nitko ne nađe uvrijeđenim) kojima je bitno negdje doći, fino se napiti, ići od kluba do klupa i u šest ujutro povratiti i onda tražiti gdje se može kupiti fish&chips. Mi nismo i ne želimo (ja se iskreno nadam) biti zemlja za masovni turizam…
      P.S. jako mi se sviđa ovaj blog, idem uživati čitajući ostale tekstove.

  • rijecankaudublinu 21:47 on November 16, 2009 Permalink | Odgovori
    Tags: lifestyle, zdravlje   

    Health and Wellbeing tjedan na poslu. Tijekom lunchtime talka sve je frcalo od korisnih savjeta:

    Ideal: Dozvolite si dovoljno vremena ujutro za budjenje i pripremu za novi dan. Kako biste izbjegli stres, odaberite vecer prije sto cete obuci iduceg dana, a u torbu, ili pored torbe, stavite sve sto ce vam biti potrebno (tu se prvenstveno misli na kljuceve, novcanik, mobitel).

    Realnost: Radnim danom se alarm mog mobitela oglasi u 5.45. Niti jednom se nisam, cila i naspavana, odmah ustala iz kreveta, prerano je! Snooze je bogomdan, pregovaram s alarmom sve do trenutka kad shvatim da je vrag odnio salu…

    Do radnog mjesta putujem javnim prijevozom sat i petnaest minuta, sto ukljucuje bus, vlak i dvadesetminutnu setnju od zadnje stanice vlaka do zgrade u kojoj radim. Po suncu, vjetru, kisi, snijegu. Kako do radnog mjesta stici izgledajuci koliko-toliko pristojno, tu tajnu zelim otkriti vec pune tri godine. Ja u ured umarsiram crvena u licu, kosa mi je ukovrcana, umrsena – potpuna suprotnost onom sto ljudi misle kad kazu svaka dlaka na svom mjestu 🙂 Sretna je okolnost sto svi dolaze na posao kasnije od mene, tako da imam vremana otrcati u kupaonicu, pocesljati se, crvenilo u licu prodje ubrzo nakon sto sjednem za radni stol i ukljucim komp … tako zapocne novi dan.

    Ideal: Ne oblacite kratke rukave i pamucne majice na posao; udobni vuneni kardigani i dzemperi su takodjer big no-no. To nam je savjetovala modna stilistica Joanne na svom predavanju u utorak.

    Realnost: Kriva sam po svim tockama optuznice, jer su vuna i pamuk, hippy-looking haljine i suknje sve sto nosim na posao. Necu daleko dogurati u karijeri, dakle.

    Ideal: Savjet za sve one koji se bude umorni i bez energije, te pocetkom svakog dana/tjedna svecano obecavaju da ce od danas/iduceg ponedjeljka/whatever zdravije jesti: preskocite caj i kavu, zapocnite dan rashladjenom vodom koju ste prethodno prokuhali, te iscijedite malo limuna. Odlican dnevni detox.

    Realnost: Dan zapocnem cappuccinom, kojeg ugrabim na putu do posla. Buduci da iz stana izjurim u posljednji cas, zaboravim na vodu i limun. Naravno, vodu mogu prokuhati dan ranije, no tko bi se toga sjetio? Planiranje je tajna uspjeha, kazu – jednom kad naucite planitati unaprijed, kad ste pripremljeni, sve je lakse … u idealnom svijetu!

    Ideal: Doruckujte! Koliko smo puta ovaj mudri savjet culi, pa zanemarili? Tipicni dorucak, poput zobene kase, muesli, tosta, soka od narance,su odlicna hrana bogata vitaminima i mineralima. Secer u njima se sporo oslobadja tako da cete kroz duze vrijeme uspjeti odrzati visoki nivo energije.

    Realnost: Prosla sam kroz fazu nedoruckovanja, kad, osim cappuccina, ne bih nista u usta stavila sve do rucka. Malo sam bolja sada, odem do kantine oko deset ujutro po zdjelu zobene kase … koju pospem mjesavinom cokolade u prahu i secera! Znam, znam …

    Na jednom od predavanja je speakerica postavila pitanje: Do You Speak or Eat Your Mind?

    Diskusija koja je nakon tog pitanja uslijedila je nesto najkorisnije sto sam proteklog tjedna cula.

    Sto to zapravo znaci to speak or eat your mind? Ljuti smo, isfrustrirani, umorni, tuzni, zabrinuti, pod stresom, iza nas je kaotican dan… znam po sebi, kad dodjem doma, radujem se opustanju uz veceru. A jesam li zaista gladna? Pa, nacjesce bas i ne! Ne u tolikoj mjeri da mi trebaju mesne okruglice uz pastu i tomato sauce u osam i pol navecer! Bezbroj je razloga zbog kojih, usprkos onom sto mi tijelo govori, ipak obilnije veceram – na primjer, znam da Anthony nema prilike pojesti nesto kuhano tijekom dana, buduci da nema kantinu na poslu, poput mene. Ili, da budem manje altruisticna, i ja se jednostavno zelim opustiti uz TV dinner… premda bi mi puno korisnije bilo, ne znam, plesati, otici na sat yoge, u teretanu, ili prosetati!

    Ujutro lakse odolijevam iskusenjima. Speakerica je spomenula da mnogi na pocetku dana osjecaju potrebu za necim poput krafni, muffinacroissanta. To nam tijelo govori da nam treba energije i adrenalina za dan pred nama – medjutim, krafne su samo quick fix, i niposto najzdraviji izvor onog sto nam tijelo treba. Na srecu, meni je i malo voca ujutro dovoljno …

    Kako se vi nosite sa comfort eatingom, imate li kakav dobar savjet is iskustva? Slijedite li iti jedno od gore navedenih “pravila”?

     
    • Tonkica Palonkica 23:56 on Studeni 18, 2009 Permalink | Odgovori

      joj ne spominji mi kroasane, krafne i keksiće! 😀 inače se zdravo hranim, ali kad mi ovo po vidokrugu prošeta…ufff! %)

    • kalina 11:43 on Studeni 20, 2009 Permalink | Odgovori

      I sama se stalno pokusavam uklopiti u te ideale i pokusati ih primijeniti u svom zivotu. Uz sve ovo sto je nabrojano, imam jos i dvoje male djece, koji su 1. i 4. razred. Dan mi pocne oko 6h ujutro, a zavrsava u ponoc.
      Uvijek mora biti skuhano, po mogucnosti dan prije i to njami, njami hrana, inace tuga u djecjim ocima bez obzira na produzeni boravak u skoli i tri obroka! Mi, informaticari u mojoj firmi, oko 14h osjecamo strasnu potrebu za slatkim, tad nabavljamo GrandCerealle u najboljem slucaju, a prolazi sve sto ima imalo secera u sebi…

    • Nena 12:32 on Studeni 25, 2009 Permalink | Odgovori

      Ovo sa spremanjem odjeće prethodni dan i stavljanja neophodnih sitnica pored torbe i uz najbolju volju nisam uspjela savladati. Što se tiče hrane zavisi u kojoj sam smjeni. Kada radim ujutro onda je to grozno, obično na kapučinu do 12, a kada sam popodne onda doma laganini diručkujem.

    • Neverin 14:13 on Prosinac 21, 2009 Permalink | Odgovori

      držim da sam fina guzica i dosta mi idu na živce poslodavci koji ne mare za taj aspekt da se hrana treba pojest u božjem miru. Ili nedaj bože kad mi šefovi za tih pola ure (ovisno o mjestu, znam bit od 30, 45 do 60 min) razglabaju o poslu… onda samo klimam glavom i propuštam informacije jer nastojim slušat samo nepce kad je sendvič i pokle kava, ništa izvan toga u tom međuvrmenu za mene ne postoji 🙂

    • Macka 17:37 on Veljača 5, 2010 Permalink | Odgovori

      Obicno se nagradjujem hranom…to je loše!!

    • Sanela 11:56 on Ožujak 7, 2010 Permalink | Odgovori

      Comfort eating and baking is my art :))
      E sad si me podsjetila na sve one fine stvari koje sam trpala u sebi kad sam bila trudna 😀 iskreno jos uvijek ne mogu bez slatko, a i hvata me tu i tamo da pojedem jednu cijelu pizzu ili mozda jedan veliki sendvic ili veliki komad triple chocolate cake!! dosad ne znam sta bi kad me to uhvati, ali bome mi je i tesko skidati te kile sa sebe pa mi je za sad to dobar motiv.

    • sava 19:29 on Ožujak 7, 2010 Permalink | Odgovori

      Imam faze kad se uspijevam hraniti relativno zdravo, i faze kad ta taktika pada u vodu. Ovisno o stanju uma, i raznim problemima koji me taru.
      Ipak, od djetinjstva sam zadržala naviku doručka, bez toga ne izlazim iz kuće, čak ni u 5 ujutro. NAstojim da to bude obilno voće, ali često su i sendviči, krafne … Uz to uvijek pijem čaj ili mlijeko. Tek nakon punog stomaka dolazi na red kava.

      Što se tiče ustajanja, tu je radnim danom teška borba s budilicom. Ne mogu progledati bar sat vremena, nego bauljam napamet. Sreća da navečer uglavnom sve pripremim, pa mi je ujutro lakše.

  • rijecankaudublinu 13:04 on November 14, 2009 Permalink | Odgovori
    Tags: caj, tea, tea garden   

    Photo0026

    Kad malo bolje razmislim, bila je to savrsena vecer za posjet Tea Gardenu.

    Nije tako izgledalo kad sam u 4.30 iskljucila kompjuter i izasla iz ureda. Kisa je lijevala kao iz kabla, pomisao na setnju od Luas stanice na St Stephen’s Greenu preko mosta, na drugu stranu grada, me nije ispunjavala odusevljenjem. Znala sam da je Tea Garden negdje u blizini Morrison Hotela, no nisam bila sigurna tocno gdje. Cesto sam prolazila onuda, medjutim, nisam nikad zamijetila mjesto s imenom Tea Garden, u kojem gosti sjede na podu, za niskim, okruglim stolicem, uz caj i hookah. Pretpostavljala sam, bit ce to jedan od onih obskurnih, malih ulaza, koje jedva zamijetis, pogotovu po kisi, provirujuci ispod kapuljace kisne kabanice.

    Nakon setnje gore-dole po Ormond Quayu, telefonskog poziva “A gdje se vi zapravo nalazite?”, dosla sam do stepenica koje su vodile u prizemlje, do ulaza u Tea Garden. Istog trena sam se osjecala bolje – u toplom okruzenju, ispunjenom mirisima raznih zacina, uz diskretnu orijentalnu glazbu. Ocekivala sam sagove i tapiserije zivih boja, ogromne jastuke (nisam prethodno pogledala njihovu web stranicu, obviously 🙂 ) – no izgledalo je sasvim drugacije, minimalisticki. “Mozete pogledati i gornji kat”, rekao mi je domacin, pa sam se uputila uz stepenice. Cijeli je kat bio podijeljen u male separee, odvojene zastorima. Odabrala sam jedan separe, izula cipele, sjela na pod, za okrugli stol, i cekala Monicu.

    Ne volim caj, moram priznati, nikad ga ne pijem. Cijeli jedan svijet i kultura tog toplog napitka, njegovih varijacija, aroma i zacina, su mi vrlo malo poznati. Nakon posjete Tea Gardenu bolje razumijem zasto je kineski car Shen Nung zakljucio da ima neceg u listu te biljke, koja je igrom slucaja dospjela u kipucu vodu. Postoji jos jedna prica o tome kako su ljudi poceli piti caj, u njoj glavni akteri nisu bogati, inteligentni car-znanstvenik i njegove sluge, vec siromasni drvosjeca i majmuni. Drvosjeca je navodno tijekom rada zamijetio da majmuni beru i zvacu listove odredjenog drveta, pa je odlucio i sam uciniti isto. Svidjelo mu se, poceo je donositi listove caja u svoje selo, and the rest is history

    Popis cajeva na ponudi u Tea Gardenu je bio podugacak, nisam znala za koji se odluciti. Skoncentriraj se prvo na zemlju porijekla, rekla sam sama sebi, ali na koju? Gruzija? Vijetnam? Kina, Japan, Indija?

    Masala caj. Hm, zanimljivo, do jucer sam rijec masala povezivala iskljucivo sa indijskom hranom, no uslijedila je jos jedna lekcija veceri – masala je opcenit naziv za mjesavinu zacina. A zacina je u ovom caju bezbroj – papar, kardamon, cimet, anis, djumbir…

    Narucila sam, dakle, masalu, nije se cinilo logicnim, niti pristojnim, naruciti, na primjer, sok ili milk shake. Vise sam se radovala kolacicima koje serviraju uz caj . Oprezno sam prinijela salicu usnama, kao da se spremam popiti otrov, a ne jedno od najljepsih napitaka koje sam probala u zivotu. Mozda zato sto sam pokisla, mozda zato sto je vani bilo tako mracno, vlazno, hladno … No caj je sjeo na pravo mjesto, uz dobro drustvo i opustajuci ambijent.

    Evo i recepta za masala caj, zelite li ga pripremiti sami. Uzivajte, toplo preporucujem!

    350 ml vode
    100 ml mlijeka
    4  zrna papra
    10 lagano samljevenih zelenih kardamona
    anis
    komad stapica cimeta
    1 zlica oguljenog i narezanog svjezeg djumbira
    1 vrecica caja
    secer
    sol (prema volji)

    Zagrijte vodu i mlijeko u loncu, sa zacinima i djumbirom, dok ne prokuha. Smanjite temperaturu kuhala na nisku ili srednju jacinu, te kuhajte jos 15 minuta. Pripazite da mlijeko ne prekipi!

    Kad se volumen tekucine smanji na kolicinu dovoljnu za veliku salicu, dodajte vrecicu caja na minutu, ili duze, ovisno koliko jak caj volite. Tekucinu izlijte kroz sito.

    Posluzite u salici, dodajte secera i soli (ako zelite, nije potrebno) prema ukusu.

     
    • vedrana 19:03 on Studeni 14, 2009 Permalink | Odgovori

      predivan je tea garden! tamo bih ja voljela biti vlasnik ❤

    • rijecankaudublinu 19:10 on Studeni 14, 2009 Permalink | Odgovori

      I ja 🙂 Vlasnik je mladi decko iz Slovacke…

    • Nena 19:36 on Studeni 14, 2009 Permalink | Odgovori

      Cijelo carstvo začina u jednoj šalici. Hvala što si napisala recept i tako bar malo približila okus 🙂

    • jezic bodljica 07:44 on Studeni 15, 2009 Permalink | Odgovori

      Dobro jutro
      Dobar recept pa svratih kod tebe , a danas ode ja u kuhinjicu spraviti sve kako si napisala
      Lijep pozdravčić od nas oklopčić, bodljić, Hopsi-mačak i Bodljica

    • rijecankaudublinu 08:05 on Studeni 15, 2009 Permalink | Odgovori

      Dobro jutro 🙂 Sad sam radoznala, molim te javi kako je caj ispao, i kako ti se svidio… Enjoy!

    • Tonkica Palonkica 12:57 on Studeni 15, 2009 Permalink | Odgovori

      masala? moram obavezno probati meni je čaj drag, no obično se zaustavljam na voćnim varijantama. slatkim. ^^ trešnja mi je novi favorit.

      simpa mi je tvoj blog i čitamo se od sada. samo jedno pitanjce… đe me nađe? 😀

    • Nena 09:39 on Studeni 16, 2009 Permalink | Odgovori

      Lepo, treba uzivati u sitnim stvarima, to je sustina zivljenja…drago mi je sto kod tebe otkrivam to umece.

    • Andrei Zvonimir Crnković 19:41 on Studeni 16, 2009 Permalink | Odgovori

      Hvala na receptu!! 🙂 Evo sada ga pripremam i već fino miriše. Eh da bar mogu vidjeti to mjesto…

c
Compose new post
j
Next post/Next comment
k
Previous post/Previous comment
r
Odgovori
e
Uredi
o
Show/Hide comments
t
Go to top
l
Go to login
h
Show/Hide help
shift + esc
Odustani