Nije bilo posebnog povoda, nije bila domaca zadaca – svoju sam prvu pjesmu napisala u trecem osnovne, onako, iz gusta. Stihovi su odavno zaboravljeni, no dobro se sjecam te veceri koju sam provela u nekoj vrsti kreativne groznice. Hodala sam po sobi, citala naglas ono sto sam napisala, ispravljala i dodavala rijeci. Ne mogu objasniti zasto sam, u toj dobi, osjetila nevjerojatno snaznu potrebu da napisem nesto.
Kako se sve to odigralo je danas manje-vise maglovito, no moj je uradak nekim putem dospio i do uciteljice. Vjerojatno sam skupila dovoljno hrabrosti i pozeljela cuti misljenje osobe koja je meni, kao devetogodisnjoj djevojcici, bila uzor u svakom pogledu.
Sljedeca scena koje se sjecam je – moja pjesma, prepisana urednim rukopisom na cistom komadu papira, pricvrsena na pano u ucionici. Netko iz razreda je upitao uciteljicu ciji je to uradak, na sto je ona odgovorila: “Ma, to je samo nesto sto je Jas prepisala.”
Premala sam bila da shvatim sto je uciteljica zapravo implicirala, nisam bila pripremljena na takvu situaciju. Koliko god cudno zvucalo, mozda sam bila i ponosna, onako potiho, u sebi, sto je uciteljica mislila da je pjesma predobra da bi je moglo napisati dijete u trecem osnovne. Ako je to uopce mislila? Tko to vise zna…
Nisam napisala niti jednu pjesmu nakon toga. Incident je bio potpuno zaboravljen, sve dok prije nekoliko dana nisam procitala clanak o Helene Hegemann, 17-godisnjoj spisateljici iz Berlina…
Djevojka je nedavno uspjela objaviti super uspjesnu, best selling knjigu o nocnom zivotu Berlina. Pomoglo je, vjerojatno, i to sto joj je otac poznati njemacki dramaturg. Neki kazu da joj je upravo on poklonio knjigu Strobo, zbirku postova njemackog blogera poznatog pod imenom Airen.
Helene je doslovno prepisala odredjene dijelove Airenove knjige.
Airenu je danas 28 godina. Ranija mu je mladost bila obiljezena sexom, drogama i rock and rollom, no blog u kojem je dokumentirao dogodovstine iz berlinskih klubova je davno ugasio, te s takvim nacinom zivota raskrstio. Zeli ostati anoniman, nije inicirao skandal oko Helenine knjige, vec je to bio jedan drugi njemacki bloger, Deef Pirmasens.
Usprkos skandalu, Helenin Axolotl Roadkill je nominiran za $20,000 vrijednu nagradu sajma knjige u Leipzigu. Prodaja knjige ide bolje nego ikad, sto je i za ocekivati – mnogobrojni novinski clanci i rasprave o slucaju samo povecavaju interes javnosti. Helenina reakcija u cijeloj toj prici je vrlo neocekivana – nema isprike, tek samouvjerena izjava da to sto je ucinila zapravo nije kradja. Ona je, kaze, tudji materijal postavila u posve originalan i jedinstven kontekst, pa je prepisivanje bez posvete ili referenci sasvim u redu. Njeni su argumenti potaknuli diskusiju o tome sto je to zapravo plagijat, treba li taj pojam redefinirati za novu generaciju umjetnika, za 21-vo stoljece?
Nekad je plagijarizirati znacilo otici u knjiznicu, iscitavati, te rukom prepisivati ili fotokopirati bezbrojne stranice radnog materijala. Danas nam Internet nudi gotovo neiscrpno vrelo informacija, koje mozemo koristiti prema volji; sve sto trebamo uciniti je koristiti komande copy ipaste. Toliko jednostavno, da mnogi ne odole iskusenju…
Sto danas uopce znaci biti originalan? Postoji li neka tema koju umjetnost vec nije dotakla? Kako necem vec obradjenom pristupiti iz drugacije perspektive? Koliko god je lako doci do informacija, biti svjez i originalan postaje sve teze…
Djevojka je ocigledno bila sigurna da se nitko nece sjecati Airenovog ugaslog bloga i knjige koja je tiskana u svega nekoliko stotina primjeraka. Ne znam sto su izdavaci mislili, bilo bi za ocekivati da znaju sto se u gradu objavljuje, otkuda je Helena crpila inspiraciju za knjigu, sto su autorska prava, sto je dozvoljeno, a sto nije. Je li ih Helena zavarala, ili su sve znali, no usprkos tome odlucili objaviti roman?
Buduci da je bilo vise nego ocigledno da Helenino objasnjenje metode koju je koristila nije dovoljno, izdavacka kuca je odlucila poduzeti odredjene mjere. Otkupili su prava na Airenovu knjigu, bit ce objavljena najesen. Utvrdjeno je da je Helena koristila i druge izvore, mnostvo knjiga i tekstova koji ce biti uvrsteni u popis literature. Kako stvari izgledaju, jedan roman ce imati popis literature duzine dostojne magistarskog rada?!
Pitam se hoce li Helena nastaviti s pisanjem, i ako nastavi, hoce li i dalje njegovati svoj “intertekstualni” pristup, samo na nesto oprezniji nacin? Treba li dokazati da moze napisati nesto sto bi bilo samo njeno? Ili ce potencijalna publika bez puno razmisljanja pretpostaviti da je nesto prepisala, poput moje uciteljice?
astrodrom 15:19 on Veljača 22, 2010 Permalink |
Je, teško je danas znati je li netko prepisao nešto ili je u pitanju originalan rad. Osim toga, uvijek je moguće da je više osoba došlo istovremeno do iste ili vrlo slične ideje. Znam da je bilo takvih slučajeva na jednom od naših blog servisa. Što se tiče astrološke literature, osobito na području bivše nam države, većina knjiga nema popisa literature na kraju. Pa se upitam otkud tim autorima toliko znanja. Valjda im je palo s neba. 🙂
Tanema 07:55 on Veljača 23, 2010 Permalink |
imaš jako zanimljiv blog! svaki tvoj post povlači još više pitanja i tjera na razmišljanje! sviđa mi se! 🙂
a autorska prava? čini mi se da na netu nikakva autorska prava ne vrijede. volim kopati po netu i mogu reći da sam par puta naletjela na doslovno iste slike radova potpisane različitim autorima. takav copy paste nije nimalo ugodno za vidjeti… da li je ta djevojka bolja ili gora od takvih autora? ili su tu izdavači najveći krivci što se takve stvari događaju?
Tereza 13:44 on Veljača 23, 2010 Permalink |
E da se ovo dogodilo kod nas na Balkanu, nebi mi bilo ništa čudno. Cura stvarno ima obraz, bilo bi u redu da ukoliko dobije tu nagradu (ničim zasluženu) da je barem prosljedi stvarnom autoru ili da u dobrotvorne svrhe. Ali s obzirom na njen opis….malo je vjerovatno tako nečem se nadati 😦
slakal 19:29 on Veljača 23, 2010 Permalink |
Tako me dirnula priča male djevojčice od 9 godina koju je uvrijedila učiteljica. Ne mislim da je ta učiteljica bila omiljena i drugima.
Nedavno sam pročitala tekst o plagijatu J.K. Rowling navodno je pokrala Adriana Jacobsa i njegove Pustolovine čarobnjaka Willyja. Evo link:
http://www.nacional.hr/clanak/78056/autorica-romana-o-harryju-potteru-optuzena-za-plagijat
Milko 18:13 on Ožujak 7, 2010 Permalink |
Mislim da je biti inspirisan nečijim djelom jedno, a nešto sasvim drugo to djelo malo prepakovati i poslati izdavačima kao svoje. To nije samo bezobrazluk, to je krađa. Kad neko ukrade neku materijalnu stvar, svi kažu, “evo lopova”, i u pravu su. Ne znam zašto bi kod autorskih prava bilo drugačije…
Interesantan blog, btw 😉 Malo ću da virnem šta tu ima..;)
Ruby 21:10 on Ožujak 8, 2010 Permalink |
Mislim da ima nažalost napretek takvih slučajeva. Ne želim imenovati, ali nazive biografija i ispovjesti instant “zvijezda” nažalost ne možemo da ne znamo zbog bombardiranja reklamama. svi znamo da je i izdavačkim kućama također u interesu dobro prodati ime. Baš me interesira koliko će jedna anonimna mlada osoba imati sreće pri ovom pothvatu!
Pozdrav! 😉
Charolija 11:59 on Ožujak 9, 2010 Permalink |
Što se tiče pesme koju si napisala kao dete, ne mogu da ti opišem kako se osećam tužno. Kakva je to učiteljica bila? Jednom rečenicom te je strašno ponizila i možda usmerila na sasvim drugu stranu…ko zna koliko bi dobrih pesama do sada napisala da je ona drugačije reagovala.
Autorska prava? To što je Helena uradila je bezočna krađa i nikako se drugačije ne može nazvati. Pišem tekstove koje teško ko da bi poželeo da potpiše kao svoje, ali ako bi se tako nešto desilo terala bih se po sudu do sudnjeg časa.
sandra 06:57 on Ožujak 12, 2010 Permalink |
Na moju veliku žalost i ja imam loša iskustva s plagiranjem… Na nekoliko mjesta sam pronašla svoje članke koji nisu potpisani mojim imenom i prezimenom kao autora ili su potpisani imenom nekoga tko si je želio priskrbiti zasluge za objavljeni tekst! Možda ljudi konačno shvate kako takvi potezi govore koliko su zapravo nepošteni, a do tada…
horvat 09:24 on Ožujak 14, 2010 Permalink |
Ima dospodja Sandra pravo, a glavni plagijator je urednik obrazovanja na cro-rss-u i, zamislite, profesor ETIKE!!! Zove se Silvio Marsic i svojim je imenom potpisao nekoliko clanaka sa Wikipedie i dva Sandrina clanka: Ivana Orleanska i Adolf Hitler. Treba javno imenom i prezimenom poceti spominjati one koji to rade, pa ako imaju imalo te iste ETIKE, mozda se i zapitaju sto im je trebalo krasti tudja djela., jer plagijat je samo ljepse ime za kradju! Pozdrav!
Silvio 17:33 on Ožujak 15, 2010 Permalink |
Prazne priče …
Gospođi Sandri sam se ispričao jer to nije bila moja osobna greška.
Zar se moram ispričavati svakih 5 – 10 minuta????
Pozdrav!
Štef 07:25 on Ožujak 16, 2010 Permalink
Gospon teolog veli kak se ispričal gospođi. Možda i je, ali još uvijek stoji njegov potpis tamo gdje ne treba stajati!!! Prazne priče su ovo kaj on piše, jer niš ne poduzima da to riješi.
http://www.cro-rss.com/story_2853.htm
http://www.cro-rss.com/story_2974.htm
sandra 14:04 on Ožujak 14, 2010 Permalink |
Točno, upravo se o tome radi. Zahvaljujem što čitate moje članke!
medulincroatia 12:23 on Ožujak 30, 2010 Permalink |
Nisam od onih koji misle da mladi ljudine mogu napraviti kvalitetne i inovativne stvari ali ako se radi o prepisivanju, tj krađi s nečijeg bloga i da za to dobije nagradu, to nikako ne mogu podržati
Weagles 16:47 on Travanj 4, 2010 Permalink |
Plagiranje je danas opće priznato. Pogledaj samo stranice s lektirama, napravljene isključivo da bi tekst netko prepisao u bilježnicu i za to dobio odličnu ocjenu. Nažalost, profe skuže da desetak ljudi iz jednog razreda ima iste bilješke iz lektire.
Referati… To bi se danas trebalo nazivati kopi-pejstanje s Wikipdije.
Nažalost se susrećem samo sa školskim plagiranjem i tu i tamo kojim člankom iz 24sata prevedenom na hrvatski s nekog britanskog portala.
Pozdrav!
rijecankaudublinu 16:53 on Travanj 4, 2010 Permalink |
Jezim se ponekad od prijevoda tih clanaka sa britanskih news portala 🙂
apartmani hrvatska 10:30 on Lipanj 18, 2010 Permalink |
jbg, plagijati su pristuni svugdi oko nas… kao da ljudi malo pomalo gube sposobnost da budu originalni u bilo kojem pogledu i da uloze u nesto trunkicu truda….steta….
Igor Kostelac 20:34 on Srpanj 11, 2010 Permalink |
aišao sam na svašta u životu tako i jedna moja pjesma završila na albumu grupe Pink Floyd, jebiga kako ću to dokazati što sam ja radio u mojoj sobi 1976 g.Javno sam je svirao na kupanju u Opatiji gdje sam živio milion puta.Netko ju je snimuo i odnesao.nisam ja jedini kome se je to desilo.Nedavno pišući na blogeru.hr jedan je bloger copy-pastao nečiji post napisan u u ženskom licu- a on je muškarac(što je i upitno u ovom slučaju jer izgleda ko pička) i kad sam mu rekao da to nije njegov post , hladno je prepravio iz ženskog lica u muško lice i kraj priče.Danas više na internetu to ne možemo kontrolirati.Ima toliko blogova i napisa i foruma da je krađa ideja i autorskih prava pravi folklor.Ispadamo idioti mi koji se tome čudimo.Nažalost ne postoji niti jedan patent da se to zaštiti čak i gonjenje po sudskom postupku upitno je kako bi završilo.Ostaje nam nada da MI koji to izmislimo i pišemo budemo samo unutra zadovoljni tješeći se da smo to ipak mi napisali ili izmislili- jer to nas čini pravim genijalcima.I baš me briga ko će mi to vjerovati a tko neće.Ja znam kao čovjek pred samaim sobom -što jre moje a što nije. Pozdrav iz Rijeke.Igor Kostelac
nastasja 19:52 on Kolovoz 19, 2010 Permalink |
pomenuh ti da sam cula u vise navrata kako se se neki blogeri zale na kradje…
ne mogu to da razumem, niti da opravdavam. i sama objavljujem na netu, ponekad me strah od toga da budem pokradena, a sa druge strane – znam sta je moje, a sta ne… svakome na cast….
Gorgi 10:37 on Veljača 18, 2011 Permalink |
Internet je uništio zaštitu autorskih prava, isto tako kao što je i digitalna glazba uništila mnoge producente glazbenih pjesama, mp3 i slično.
rijecankaudublinu 07:36 on Ožujak 3, 2012 Permalink |
Hvala na posjeti i komentaru! Ovaj blog cu uskoro ugasiti, nadam se da se vidimo na novoj adresi http://www.rijecankaudublinu.com. Veliki pozdrav!
rijecankaudublinu 07:36 on Ožujak 3, 2012 Permalink |
Hvala na komentaru! Ovaj cu blog uskoro ugasiti, nadam se da se vidimo na novoj adresi http://www.rijecankaudublinu.com. Puno pozdrava!
Petar 10:09 on Svibanj 18, 2011 Permalink |
@Gorgi…..pa nije internet razlog zbog kojeg mi nemožemo odvojit 160 kn za originalni cd-dvd….!
rijecankaudublinu 07:35 on Ožujak 3, 2012 Permalink |
Hvala na posjeti! Ovaj cu blog uskoro ugasiti, nadam se da se vidimo na novoj adresi http://www.rijecankaudublinu.com. Veliki pozdrav!
Damy 18:52 on Lipanj 29, 2011 Permalink |
Meni je sasvim u redu da se tudji rad prizna… sjecam se kako je moj mentor upirao na to dok sam pisala zavrsni…
rijecankaudublinu 07:33 on Ožujak 3, 2012 Permalink |
Hvala na posjeti i komentaru! Ovaj cu blog uskoro ugasiti, nadam se da se vidimo na novoj adresi http://www.rijecankaudublinu.com. Veliki pozdrav!
Medulin 14:40 on Kolovoz 2, 2011 Permalink |
Ne volim plagijatore, a takvih ima, nazalost, mnogo. pa se nazivaju umjetnicima.
rijecankaudublinu 07:32 on Ožujak 3, 2012 Permalink |
Hvala na posjeti i komentaru! Ovaj cu blog uskoro ugasiti, nadam se da se vidimo na novoj adresi http://www.rijecankaudublinu.com. Pozdrav!
Arista Nautika 13:34 on Listopad 5, 2011 Permalink |
Internet je krivac za sve i nema rasprave uopče oko toga…!
rijecankaudublinu 07:33 on Ožujak 3, 2012 Permalink |
Hvala na posjeti i komentaru! Ovaj cu blog uskoro ugasiti, nadam se da se vidimo na novoj adresi http://www.rijecankaudublinu.com. Puno pozdrava!
SEO Hrvatska 11:50 on Studeni 3, 2011 Permalink |
a šta reč vezano za plagiranje …..koliko je ljudi u svijetu optuženo da su plagirali nešto od glazbe preko filma knjiga i ostalog…..al tome se nemože doć na kraj jer dosta je i jednu riječ promjenit i to već nije plagijat!
rijecankaudublinu 07:32 on Ožujak 3, 2012 Permalink |
Hvala na posjeti i komentaru! Ovaj cu blog uskoro ugasiti, nadam se da se vidimo na novoj adresi http://www.rijecankaudublinu.com. Hvala!
top 10 10:01 on Veljača 8, 2012 Permalink |
internet je sve uništio…..!
rijecankaudublinu 07:30 on Ožujak 3, 2012 Permalink |
Hvala na posjeti i komentaru! Ovaj cu blog uskoro ugasiti, nadam se da se vidimo na novoj adresi http://www.rijecankaudublinu.com. Hvala!